Domar je jutro jednog dana. Domar je moja prva ljubav, ovoje prica moga zivota.
Odrasla sam u jednoj skromnoj Muslimanskoj porodici u predgradju Sarajeva.Posle
zavrsene osnovne skole upisala sam se,u srednju ekonomsku skolu. Imala sam srecno
djetinjstvo i sve je islo onako kako sam ja zeljela. I jednog prelijepog majskog dana
pojavio se on u moj zivot. Domar tako su ga svi zvali. Bio je zgodan i vesele naravi.
Upoznala sam ga slucajno na jednom izletu na Trebevic. Nisam nikada ni slutila da ce
postati dio mene, da cu ga voljeti i dace mi nedostajati. Odrastao je u domu za
nezbrinutu djecu, i cesto je,kada mu bude tesko, govorio;tesko je biti sam. Nikada
nije zelio da prica o svome zivotu. Bili smo dva razlicita svjeta.Vise puta sam
pokusavala da odem od njega ,i da se razidjemo, i kada bi skoro uspjela, vracala bi se
njemu. Moji roditelji nisu bili zato da izlazimo zajedno. Na sve moguce nacine
pokusavali su da se razidjemo. Jedno vrijeme bio je odsutan dvije sedmice , nisam ga
vidjala. Bilo mi je tesko. Na odluku moji roditelj, morala sam promjeniti, grad, skolu.
Zeljeli su da me udalje od njega. Stanovala sam u Beogradu kod tetke, tamo sam
nastavila skolu.U tom trenutku nista mi nije bilo interesantno, uvjek sam mislila na
jedno.Zeljela sam da se vratim, ali nisam mogla pogaziti odluku moji roditelja.
Danima sam tugovala. U svakom covjeku trazila njegove crte lica.Prolazile su sedmice
za sedmicom. Patila sam.Sjecam se Kalemegdana ,i jesenje kise,bila sam zamisljena i
nesrecna. Odnekud iz daljine neko me je prozvao imenom.Nisam mogla ni zamisliti u
toj monotoniji i bez smisla za zivot, Ponovo on Domar.Nasao sam te Jasmina tiho
mije saputao na uho.Mojoj sreci nije bilo kraja.Bila sam srecna i uzbudjena sto ga
ponovo vidim.Dani su prolazili, Domar se zaposlio u Beogradu. Svaki dan smo bili
zajedno. Nisam nikada vise ni pomisljala da budem bez njega.Stanje u mojoj skoli se
pogorsalo,nisam se ni trudila da ucim,svo svoje slobodno vrijeme provodila sam sa
njim.Bili smo srecni.A onda sve postarom, njegove slabosti. Napustio je posao.Sve je
krenulo niz brdo.Jednoga dana kada sam se vratila iz skole nije me cekao.Na kvaki
vrata njegove iznajmljene sobe, bio je papiric za mene.na tom papiricu je pisalo-
Mozda ces da me svatis jednog dana ,Volim te Jasmina!Bila sam ocajna plakala sam .
Otisao je svojim zivotom da prezivi.Nisam smjela ni pomisliti da cu ponovo ostati
sama.Mrzila sam sve, skolu, Beograd.Vratila sam se kuci.Ponovo je jesen 1990,jesen
je i u mome zivotu.Bila sam nesrecna, tuzna, povucena sama u sebe. Mojim
roditeljima je bilo zao zbog svega.Napokon su svatili da sam odrasla djevojka,i da
volim.Mozda bi mi i oprostili pustili me da izlazim, ali on nije tu. Dosla je i zima pada
prvi snjeg. Krupne pahuljice kao da zele da zatrpaju grad.gledala sam kroz prozor u
daljinu i razmisljala o svemu.Prelistavala sam u sjecanju sve provedeno sa
Domarom.A potom telefon je narusio tisinu,i sa druge strane dobro prepoznatljiv
glas. Jasmina zelim da te vidim. U 5 na Principovom, vazi?Nisam uspjela ni potvrditi
veza se prekinula.Htjela sam da vristim od srece.htjela sam da placem i pjevam. u 5
sam bila na Principovom,Hajdemo negdje na mirno mjesto zelim da razgovaram sa
tobom- rekao mije i gledao me pravo u oci.Trebevickom zicarom smo otisli na
Trebevic.Oprosti mi Jasmina -govorio je on i nastavio. Oprosti mi sto te nisam mogao
zaboraviti. Htjeo sam da pobjegnem od svega. Htjeo sam da ti pomognem da me
zaboravis. Mi nismo jedno za drugo, nezelim da propadas uz mene. Na tebe ceka zivot
a samnom ga nema. Ja sam od danas do sutra bez zivotnog cilja, i bez volje za
zivotom.Tuzno je pricao pricu o svom zivotu. U tom trenutku sam ga voljela jos jace.
Prvi put sam ga svatila i cula mnogo toga sto nisam znala, o njemu.Pricao mi je o
svom zivotu, bez brata, sestre, oca, majke. Tek tada sam svatila zasto su ga zvali
Domar.Zagrlila sam ga cvrsto u zagrljaj i sve mu oprostila.Ti si moj ja imam tebe i ti
mene.Volim te Domare. Svati volim te. Dugo smo stajali zagrljeni i stegnuti jednop uz
drugo. Plakali smo obadvoje.Zakleli smo se na ljubav i vjernost do groba. Zakleli smo
se i gazili snjeg dok nam noge nisu promrzle. Uskoro ce i mrak, a mismo tu na
Trebevicu.Svjetla u gradu su popaljena. Ponovo smo zajedno,srecniji nego ikada.
Nikada te necu ostaviti Jasmina-Govorio je on. nikada vise bez tebe- pahuljice
moja.Svaki dan smo bili zajedno. Bili smo srecni. Prosla je i zima 1991 godine. Voljeli
smo se i odlucili smo da se vjencamo.Voljeli smo maj. U maju smo se i upoznali, u
maju smo se htjeli i vjencati. A onda tog nesrecnog aprila pocelo je da se puca.
Pocinje rat. Srbi su okupirali predgradje. Sjecam se te noci kada sam sa roditeljima
otisla u Sarajevo. Ponovo smo se rastali jer te noci nisam mogla da pronadjem
Domara.Ponovo sam bila nesrecna i tuzna..Svaki dan je prosao u izcekivanju.
Telefonske veze su u prekidu. Neznam nista o svome Domaru.Htjela sam da se vratim
ali nije bilo izbora. Morala sam ostati tu gdje i jesam. Prolazili su dani, mjeseci i
godine. Mnogo mije nedostajao Voljela sam ga.Dosao je i dan oslobodjenja mog
mjesta. Srbi su se povukli, i sve srusili iza sebe. Vratila sam se medju prvima da
saznam bilo sta o svojoj ljubavi. Nikoga nije bilo. Niko mi nista nije mogao da kaze.
Grad iz filmova strave i uzasa.. Kuce bez prozora i vrata, a vjetar koji ozvanja, kao da
prica istinu o ovom gradu.Prolazeci jednog dana kroz grad sasvim slucajno sam
primjetila grafit na jednom zidu. Volicu te do groba Jasmina!Bilo mi je drago bio je tu
u mojoj blizini i nije me zaboravio? mislila sam sama u sebi.Ponovo moj grad polako
ozivljava.I tog prokletog maja setajuci u blizini gradskog groblja, paznju mi je privuklo
poljsko cvjece. Nisam mogla da odolim da ga ne uberem. kada sam prisla cvjecu
primjetila sam nageti drveni krst, na kojem je pisalo: Domar 25. maj 1992. Neznam
kako sam to prezivjela? Neznam kako sam ostala pametna? U ovom gradu niko mu ni
ime nije znao. U ovom gradu je bio zbog mene..Uvjek mi je govorio samo me ti vezes
za ovaj grad. Nisam nija u tom gradu. Ruze koje sam ostavila davno su uvele. A slova
koja sam dopisala 10 MAJ 1971 DOMAR 25 MAJ 1992, mozda ce sprati kisa i vjetrovi.
Vjetar i kisa ce to izbrisati. ALI VOLICU TE DOMARE DOK POSTOJIM! i nikada te niko
nece izbrisati iz mog srca! Park u Kanadi lisce opada sa drveca, sprema se jos jedna
zima. Zima koja ceme podsjetiti na Trebevic. Gledam u daljinu . dok suze mi izlaze na
oci, a mala kcerkica me pita: Mama zasto places? " "
